Na samom istoku Kosova i Metohije, u Kosovskoj Kamenici, Albanci su i pre sukoba bili većina. Tako je i danas, samo je Srba mnogo manje, opstali su u delu naselja kod Crkve Svetog Nikole. Život oko 700 Srba u Kosovskoj Kamenici odvija se u nekoliko ulica. Nove generacije stasavaju i traže promene. Pokušavaju da opstanu i da se prilagode okolnostima u kojima žive. Do 1999. godine u Kosovskoj Kamenici živelo je više od četiri hiljade Srba.
I pored malog broja Srba koji danas živi u Kosvskoj Kamenici trude se da očuvaju srpsku kulturu, tradiciju i običaje. Jedna od institucija koja aktivno radi na tokme je i Osnovna škola „Desanka Makismović“ u Kosovskoj Kamenici koja je karakteristična po tome što u istom objektu školu pohađaju učenici i srpske i albanske nacionalnosti, kako osnovci, tako i srednjoškolci.
U ovoj školi, osim 300 osnovaca, nastavu pohađa i 200 srednjoškolaca – po stotinak učenika Gimnazije i Tehničke škole. Osnovna škola koja pored matične škole ima i isturena odeljenja u selima Ajnovce, Berivojce, Bušince i Bosce i za razliku od većine škola u Kosovskom Pomoravlju, ovde se broj upisanih prvaka nije smanjio.

Proteklog vikenda gosti Lebana i Društva učitelja Lebana i Medveđe bile su direktorka škole „Desanka Maksimović“ Jadranka Vasić i još tri njene koleginice iz škole.
„U Lebanu sma već treći put, a danas smo moje koleginice i ja gošće Lebana na poziv Ljubinke Bogdanović, predsednice Društva učitelja Lebana i Medveđe koje obeležava svoju godišnjicu“ kaže na početku razgovora za Info centar juga Jadranka Vasić, direktorka OŠ „Desnka Maksimović“ iz Kosovske Kamenice.
Sa Jadrankom Vasić razgovarali smo o uslovima života i školovanja u ovom multietničkom gradu Kosovskog Pomoravlja.
„Kosovska Kamenica je jedan multietnički grad na Kosovu u kome zajedno žive Srbi, Albanci, Goranci i Romi. Odnos između stanovništva je mogu slobodno da kažem na jendom zadovoljavajućem nivou, možda i zbog predratnog mentaliteta kako Srba tako i Albanaca. Naša škola se nalazi u istom školskom dvorištu sa albanskom školom i mogu da kažem imamo korektnu saradnju“ kaže Jadranka Vasić koja je već 3 i po godine na čelu ove škole.
Škola je do pre tri godine bila u izuzetno lošem stanju krov je prokišnjavao, podovi su bili u katastrofalnom stanju, izolacija i stolarija takođe. Zgrada škole je od 1999. godine bila uzurpirana sve do 2001. godine kada je na inicijativu UNMIKA vraćena osnovnoj školi „Desanka Maksimović“.
„Deca su nastavu pohađala u zgradi koja nije imala adekvatne podove, dizala se velika prašina i zaista nije bilo moguće održavati nastavu u takvim uslovima. Ali na našu sreću 2015. godine upoznajem francuskog humanitarca i velikog prijatelja Kosova Arnoa Gujona koji nam je sa svojom organizacijom „Solidarnost za Kosovo“pomogao da sredimo najpre podove u školi, koji su nam bili prioritet, a potom su nam sredili i holove i učionice“ navodi direktorka Vasić.
