U srcu sela Lozane, crkva posvećena Svetom caru Lazaru – poznata i kao Vidovdanka – predstavlja duhovni centar gde se na poseban način proživljava tradicija jednog od najvažnijih srpskih praznika, Vidovdana. Među brojnim narodnim običajima, naročito se ističe simbolično “otvaranje očiju” – koji povezuje veru, duh i prirodu.
Šta je “otvaranje očiju”? Ovaj izraz ima duboko značenje koje obuhvata kako duhovni, tako i praktični aspekt. Duševno, “otvaranje očiju” označava buđenje unutrašnje svetlosti i mudrosti – sposobnost jasnijeg sagledavanja života, donošenja pravih odluka i povezanosti sa precima i verom. Sa druge strane, praksa otvaranja očiju obuhvata umivanja vodom u kojoj je potopljena sveta biljka vidovčica, koja se na Vidovdan bere u zoru. Veruje se da takva voda jača vid, čisti oči i štiti od zlih uticaja.
Na Vidovdan, najčešće u zoru, meštanke beru vidovčicu, biljku koja ima poseban značaj i moć u narodnom verovanju. Potom, vidovčica se potapa u čistu vodu, a ta sveta voda koristi se za umivanje lica i očiju, ali i za pranje dece, kao znak zaštite i zdravlja.
Tada se izgovaraju molitve i narodne formule koje prizivaju svetlost i jasnoću uma: “Vide, vide, daj mi vid dok sam živ!”. Takođe, veruje se da će oni koji se na ovaj dan pomole videti proročanske snove i dobiti znakove za budućnost.
U crkvi Vidovdanki u Lozanu, liturgija i parastos za Vidovdan objedinuju zvanične crkvene običaje sa narodnom duhovnošću. Tako se u ovom hramu održava i čuva sećanje na kosovski zavet i žrtvu Svetog cara Lazara, simbolizujući večnu svetlost i nadu.