Činjenica je da su žene danas u svetu biznisa jače nego ikad kao i da uspešne žene u biznisu imaju jednu zajedničku stvar a to je znanje. Uspešne žene danas su jače nego ikada u svetu biznisa – ono što ih povezuje jeste znanje i to je apsolutno tačno. Jer žene u svetu biznisa menjaju način samog poslovanja unoseći ljubav, pažnju, odgovornost, svestranost… Naravno znanje je jedina stvar koju ti niko ne može uzeti niti dati, jedino je bitno to iskoristiti. Mi žene sa Balkana smo uskraćene za potencijal na način jer smo tretirane drugačije, kaže Sanja Dodić, šef poslovnice Poštanske štedionice u Bojniku, majka dvoje dece, žena vredna poštovanja i zasigurno jedna od uspešnijih žena iz Bojnika.
Ja bih sve ovo i globalizovala na način da treba rasti i napredovati boriti se za svoju viziju i ideale. Uspeh bi merila sa znanjem umećem i sposobnošću da u pravom trenutku pokažeš svoj potencijal. Uspeh žena u svetu biznisa može se meriti i time što mi žene radikalnije prihvatamo promene koje rastu neverovatnom brzinom i lako se prilagođavamo svakoj promeni jer u svemu vidimo širinu i naravno sve to pokrećemo u skladu sa svojim znanjem. Kažu da bez truda i upornosti ne možete očekivati uspeh.To je verovatno najvažnija osobina na poslu.
Da li dajete svoj maksimum i da li ste sami sebi najveći motivator? To pitanje se dotiče veoma duboke teme samomotivacije. Mnoge uspešne osobe smatraju da su, na neki način, same sebi najveći motivatori, jer su sposobne da prepoznaju svoje snage, postave ciljeve i budu odgovorne za svoj napredak. Međutim, to ne znači da ne trebaju podršku drugih – ljudi koji nas inspirišu, podržavaju ili daju konstruktivne povratne informacije često igraju ključnu ulogu. Ja sam se trudila uvek šta god da sam radila da sve odradim profesionalno i dobro da krajni korisnik bude zadovoljan. Moj najveći adut je upornost nema odustajanja… a najveći motivator su moja deca jer sve što sam radila radila sam da bi oni sutra bolje živeli.
Sanjin put ka uspehu je bio pun izazova, ali ti izazovi bili su samo prilika za rast i napredak. Svaka prepreka sa kom se susretala učila je nečemu novom i vrednom. „Da bi čovek mogao da uspe treba dosta rada, truda, odricanja, upornosti i discipline. Ja sam radila na sebi prevashodno. Tu bi stavila akcenat jer ako mi sami ne uradimo nešto za sebe verujete da niko drugi neće, mogu samo da podrže ali verujte da sam se i tu morala boriti za svoje mesto za svoje ideje, jer kako naš narod kaže, kad nešto zacrtam to moram i da ostvarim … Naravno to me koštalo dosta neprospavanih noći, dosta suza, dosta rada i naravno ono što me najviše boli je nedostatak dečije ljubavi igre i zajedničkih trenutaka jer bilo je dana kada sam ih videla u petak pa tek u ponedeljak popodne… Jer kao što rekoh mora i nekog odricanja jer kada sam najviše rasla najviše sam i radila, školovala se, bila i majka i domaćica.














