Juče je u biblioteci “Branko Radičević” u Lebanu održana promocija knjiga „Nepodobni profesor: Slučaj Stevan Đorđević“ autora profesora dr Jovice Trkulje i „Drugi svetski rat i ratna šteta Jugoslavije“ autora profesora dr Stevana Đorđevića. O knjigama su govorili autori i unuk profesora Đorđevića, Miloš Stolić, apsolvent na Pravnom fakultetu u Beogradu.
Lebane – Govereći o životu i radu poznatog profesora Stevana Đorđevića, poreklom iz Lebana, autor knjige “Nepodobni profesor: Slučaj Stevan Đorđević” profesor na pravnom fakultetu u Beogradu Jovica Trkulja akcenat je stavio na jedan segment iz bogate biografije Stevana Đorđevića. Naime u jednoj stručnoj akademskoj raspravi na Pravnom fakultetu u Beogradu profesor Đorđević je zbog svog stručnog stava postao nepodoban i došao je na udar tadašnje vlasti. On je zbog teksta o izboru Predsednika Republike po amandmanu XXXVI (Anali PFB“, 3/1971 – zabranjeni broj) bio isključen iz nastave od 1977. do 1982. godine na fakultetu u Beogradu.
U knjizi je opisana borba nastavnika i saradnika beogradskog Pravnog fakulteta za poštovanje zahteva pravne struke i demokratije kod usvajanja ustavnih promena 1971. godine i, na taj način, za zaštitu vitalnih interesa, uključujući i sam opstanak države Jugoslavije i njenih građana. Prikazane su i represivne akcije prema profesoru Đorđeviću i prema njegovim kolegama i, konačno, prikazan je proces ispravljanja učinjenih nepravdi i nezakonitosti. U knjizi je na detaljan način prikazana ne samo životna priča profesora Stevana Đorđevića, već i mračna strana jednog vremena u kojem je sloboda izražavanja bila ozbiljno limitirana.
70-tih godina prošlog veka kada su menjani amandmani na Ustav tadašnje SFRJ, i kada je usvojeno da tadašnji predsednik Josip Broz Tito bude doživotni predsednik republike, izazavala je svojevrsni bunt u stručnoj javnosti. Profesor Stevan Đorđević rekao je da je to protiv ustavno i da mi živimo u republici, na čijem je čelu predsedndik čiji je mandat ograničen, jedino kraljevi i carevi nemaju ograničen mandat, reči su profesora Đorđevića. On nije mogao da izađe pred svoje studente i da govori kako žive u republici, a da je predsednik republike na doživotnoj funkciji i da ima monarhistička ovlašćenja. Sve ovo je bilo prst u oku tadašnjem predsedniku Titu. Neki od tadašnjih uglednih profesora i docenta na Pravnom fakultetu su udaljeni sa fakulteta a nekima je čak i suđeno, jer se Titu nije svidelo da neki mladi docenti kritikuju njegov mandat. Po rečima autora Đorđević je imao neku hrabrost i pružao je žestoki otpor na svaki pokušaj da bude skrajnut, a kao drugi razlog zbog čega nije odmah udaljen je solidarnost koju je dobijao od kolega sa fakulteta. Svih tih godina Stevan Đorđević bio je na tapetu vlasti i definitivno je udaljen sa fakulteta od 1977. do 1982. godine. Njegov povratak počinje 1982. a u nastavu se vratio 1984. godine i nastavio tamo gde je stao sve do 1992. godine kada je penzionisan.
