Za Info Centar Jug govori Ana Dokler dipl. novinarka. Glavna urednica portala medijskapismenost.hr, koji su pokrenuli Agencija za elektroničke medije Republike Hrvatske i Ured UNICEF-a za Hrvatsku.
Šta je za Vas medijska pismenost i koliko je ona danas važna?
Na portalu medijskapismenost.hr oslanjamo se na široku definiciju prema kojoj medijska pismenost uključuje sposobnosti pristupa, analize, vrednovanja i stvaranja medijskih sadržaja, kao i vještine služenja medijskim i tehnološkim platformama. Danas smo stalno okruženi medijima, velik dio naše komunikacije odvija se putem različitih medijskih platformi i izloženi smo velikoj količini informacijama i poruka koje utječu na naš doživljaj svijeta i sebe, a posredno mogu utjecati i na sve druge aspekte našeg života. Medijska pismenost, koja se smatra jednom od ključnih kompetencija 21. stoljeća, omogućuje nam snalaženje u tom medijskom okruženju i korištenje medija na svrsishodan način. Te su vještine danas potrebne jednako djeci i odraslima, da bi znali medije koristiti za svoje i opće dobro.
Kako u savremenom digitalnom svetu razlikujete istine od laži?
To nekad zaista nije lako i smatram da je prvi korak osvijestiti svoje rupe u znanju, kao i činjenicu da ćemo puno lakše prihvatiti one informacije koje na neki način potvrđuju naša uvjerenja i stavove, ili nas pak toliko emocionalno angažiraju da je teško zadržati kritički odmak i primijetiti znakove koji mogu upućivati da je riječ o dezinformacijama. Uvijek je dobro obratiti pažnju na izvor – gdje je neka vijest objavljena, je li riječ o vjerodostojnom izvoru, ako je na primjer riječ o internetskoj stranici – tko stoji iza te stranice, tko je autor vijesti, je li uopće potpisan, na koje se izvore autor poziva i mogu li se oni provjeriti… Često i sam jezik kojim je neka priča napisana može biti razlog za sumnju u njezinu vjerodostojnost, na primjer izbor riječi kojima se potiče tjeskoba, osjećaj ugroženosti ili pak ljutnja, ili prezir prema drugima. Ako nam bilo koja od ovih stvari pobudi sumnju, dobro je informaciju provjeriti kod drugih izvora, u drugim medijima, ili kod stručnjaka.
Koliko su lažne vesti ozbiljan problem za mlade?
Iako su vrlo često upoznati s ovim pojmom i svjesni postojanja lažnih vijesti na internetu, njihovo prepoznavanje mladima može biti i veći problem nego odraslima, jer im nedostaje životnog iskustva i znanja na koja bi se mogli referirati u procjeni je li nešto istinito. Mladi su često u korištenju medija prepušteni sami sebi, iako im u toj dobi još uvijek treba vodstvo i podrška odraslih. To je svakako jedan od aktualnih problema i zato su Agencija za elektroničke medije RH i Ured UNICEF-a za Hrvatsku u sklopu projekta Dani medijske pismenosti ove godine objavili nastavne materijale za rad sa srednjoškolcima pod naslovom Kako prepoznati dezinformacije i lažne vijesti. U njima je objašnjeno što su lažne vijesti i kako se najčešće šire, a tu je i niz zadataka na ovu temu, koje nastavnici mogu raditi s učenicima.
Kako treba pristupiti medijskom obrazovanju dece? Kako se suočavate sa ovim izazovom na ličnom primeru?
Jako mi se važna čini ideja da s medijskim obrazovanjem djece trebamo početi čim djeca počnu koristiti medije. U Finskoj je primjerice medijska pismenost dio kurikuluma koji se odnosi na djecu već od 10 mjeseci, odnosno od polaska u vrtić. Kod nas je taj dio medijskog obrazovanja još uvijek uglavnom samo na roditeljima, ali vjerujem i da kao roditelji možemo puno napraviti. Prije svega, važno je izbjegavati prerano izlaganje djece medijima, a onda pažljivo birati medijske sadržaje i koristiti ih zajedno s djecom. Ne smijemo zaboraviti da smo mi svojoj djeci prvi modeli i da će to kako koristimo medije značajno utjecati i na njihov odnos prema medijima. Kako bismo ih potaknuli na kritičko promišljanje, dobro je s djecom razgovarati o medijskim sadržajima koje prate, komentirati i postavljati pitanja, prenositi im ono što znamo o tome kako mediji funkcioniraju, a za to ćemo se možda trebati i sami dodatno informirati. Kad je riječ o starijoj djeci, važno je krenuti od onoga što oni već znaju, biti zainteresirni za njihova iskustva i spremni na daljnje zajedničko istraživanje i učenje. Važno mi je još napomenuti da odgovornost za medijsko obrazovanje djece i mladih ne bi smjela ostati samo na roditeljima, već bi u njemu trebali sudjelovati i obrazovni sustav i sami mediji.
Da li medijsku pismenost treba uvesti kao školski predmet?
Medijska pismenost bi svakako trebala imati svoje mjesto u školama i to bi trebalo biti obavezno, a ne, kao što je sada često slučaj, ovisno o entuzijazmu pojedinih nastavnika. Iako bi s obzirom na raznolikost tema koje uključuje, medijska pismenost mogla biti zaseban predmet, mislim da to nije nužno. Razni aspekti medijske pismenosti mogu se integrirati u već postojeće predmete i u školsku svakodnevicu, kao što mnogi nastavnici zainteresirani za ovo područje već rade.
Za Info Centar Jug govorila Ana Dokler dipl. novinarka. Glavna urednica portala medijskapismenost.hr, koji su pokrenuli Agencija za elektroničke medije Republike Hrvatske i Ured UNICEF-a za Hrvatsku.
Članci su rađeni u okviru projekta „ZNAJ I TI“ – Istraživačko novinarstvo u cilju povećanja medisjke pismenosti stanovnika opštine Medveđa i Jablaničkog okruga, koji finansijski podržava opština Medveđa a realizuje UG „Info centar juga“
